Kršćanska obitelj – determinacija i odrednica
Pripremila: s. Kata
Ostojić
Ponedjeljak, 16. svibnja 2011.
Po čemu neku obitelj možemo nazvati kršćanskom? Ako želimo biti kršćanska obitelj, trebalo bi zastati i zapitati se u kojoj je mjeri naš način života u skladu s našom vjerom! Ili je li naša vjera temelj kršćanske obitelji? Ove dvije stvarnosti, tj. vjera s jedne strane i život dostojan imena kršćanske obitelji su nužno povezani odnosno čine dvije poveznice koje moraju biti neraskidive.
Kršćanska obitelj je obitelj krštenih. Kršćanski identitet ne dolazi od naše pameti odnosno našeg načina života nego od samoga Boga koji nam se daje u sakramentu krštenja. Bog je dakle taj koji od nas čini kršćane, a ne mi sami. Iz ovoga proizlazi
da je i naša vjera utemeljena u Bogu. Bog je taj koji nam daruje vjeru, on od
nas traži da se držimo principa te vjere. Ti principi uz ostale vrijednosti
bitno tvore pojam kršćanske obitelji.
Iako kršćanska
obitelj ne smije biti shvaćena samo vertikalno, ipak treba naglasiti da ta
vertikalna dimenzija čini takvu obitelj drukčijom od drugih. Kršćanin se dakle
ne definira, raspoznaje ili prepoznaje prvotno po svojim društvenim ili
političkim odgovornostima, nego po svojemu krštenju. Kršćanin svoje stvorenje
zahvaljuje Bogu, Kristu koji ga je svojom smrću i uskrsnućem spasio i otvorio
mu perspektivu građanstva drugog nepropadljivog kraljevstva. Upravo ova
vertikalna dimenzija daje smisao cijelom postojanju i usmjerava čovjeka ka
istinskim vrijednostima, pa i prema donošenju materijalnih odluka.
Ipak, ne smijemo
idealizirati i smetnuti da je kršćanska obitelj također obitelj grješnika
budući da je također podložna oholosti, odnosno zbog nedostatka povjerenja u
Božje milosrđe gubi pridjev „prava“ kršćanska obitelj. Ipak, i takva obitelj će
znati da ju je Krist spasio te neće ostati u grijehu nego će otvoriti vrata
Božjem milosrđu. Pravedan je onaj koji dopusti da ga Isus opravda, jedini
Pravednik. „On nas spasi ne po djelima
što ih u pravednosti mi učinisimo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga
rođenja i obnavljanja po Duhu Svetomu koga bogato izli na nas po Isusu Kristu,
Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici
života vječnoga.“ (Tit 3, 5-7).
Kršćanska obitelj će dakle svjesno koračati prema Bogu budući da je
njezino poslanje uvijek više postajati ono što ona jest, zajednica života i
ljubavi. Kršćanska obitelj ima svoje izvorište i svoje uporište u Bogu samome.
Prema knjizi Christine Ponsard „Vjera u obitelji“, priredila s. Kata Ostojić